Marijan Gubina (1981., Vinkovci) proživljavao je sretno djetinjstvo u svojoj šesteročlanoj obitelji u slavonskom mjestu Dalj, na lijevoj obali Dunava, nedaleko od Vukovara i Osijeka… Sve do kobnog 1. kolovoza 1991. godine. Tada je postao žrtva Domovinskog rata, lišen slobode dvjesto i šezdeset dana tijekom kojih je bio podložan najokrutnijim oblicima nasilja.
Iz logora i svojeg doma protjeran je 16. travnja 1992. godine, a s dijelom obitelji pronašao je utočište u Osijeku u statusu prognanika. Kasnije je dobio i status logoraša. Unatoč traumama nastavio je svoje školovanje ističući se kao jedan od boljih učenika sve do tragične smrti oca, hrvatskog branitelja. Ubrzo je svjedočio i tragičnoj pogibiji mlađe sestre u prometnoj nesreći.
Unatoč svim tragedijama koje su ga pratile, nije gubio vjeru u bolje sutra. Školovao se i radio istovremeno. Uspješno je završio srednju školu i osnovao trgovačko društvo. Uz poduzetništvo sve se više senzibilizirao za društveno-socijalna pitanja.
Godine 2004. ozbiljnije se upoznao s problemom ovisnosti pa je počeo s vlastitom edukacijom te bez oklijevanja doprinosi zajednici u sprječavanju zlouporabe opojnih sredstava, kao i u educiranju građana o svim vrstama ovisnosti. Njegov humanitarni rad i projekte, čiji je autor i voditelj (u suradnji s interdisciplinarnim timom), danas prepoznaje lokalna uprava, Ministarstvo zdravstva, Ured Vlade RH za sprječavanje zlouporabe opojnih sredstava, kao i mnogobrojne udruge s područja Hrvatske i šire.
Vrlo je aktivan u hrvatskom civilnom društvu. Svojim djelovanjem kao volonter, član više udruga iz područja ovisnosti i kao dugogodišnji predsjednik Osječke lige za borbu protiv ovisnosti, polučio je izvrsne rezultate. To potvrđuje i partnerstvo s drugim udrugama, lokalnom upravom, državnim tijelima, kao i njegovi projekti i programi koji žive i danas.
Svojim primjerom Marijan utječe na razvoj i jačanje međunarodne mreže mira. Ono što Marijana čini posebnim i zbog čega je prepoznat kao humanitarac i mirotvorac njegovo je široko djelovanje na području humanosti i pacifizma, a njegov rad nagrađen je mnogim zahvalnicama i priznanjima udrženja građana i državnih institucija.
Svoju tragičnu sudbinu Marijan je pretočio u knjigu – roman „260 dana“ koji su kritika i čitalačka publika odlično prihvatili zbog čega ga neki svrstavaju i među književnike (knjiga će biti dostupna i promovirana za posjetitelje tijekom ovogodišnjeg TradFesta).
Ovaj autobiografski roman „260 dana“ prepoznalo je i Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku koje je uprizorilo istoimenu dramu na svojim kazališnim daskama. Predstava je službeno proglašena za najbolju hrvatsku predstavu 2015. godine.
S Vigilare Marijan Gubina surađivao je u nacionalnoj pro-life kampanji 2016./2017. godine. U sklopu građanske inicijative „Imam pravo živjeti“ prvo je pokrenuta ustavna tužba protiv postojećeg, formalno neustavnog, zakona o abortusu iz 1978. godine, a potom je pokrenuta istoimena najveća nacionalna peticija za zaštitu nerođene djece i pomoć trudnicama. Peticija je prikupila gotovo 170 000 potpisa te je u listopadu iste godine predana Hrvatskom saboru.
Trenutno uživa u ulozi supruga, oca dvoje djece i časno obnaša više javnih dužnosti: član je županijskog Vijeća za prevenciju kriminaliteta Osječko baranjske županije, član Koordinacijskog odbora Osječko baranjske županije za preporuke vezane uz djecu i mlade u riziku, predsjednik je Vijeća za organizacije civilnog društva grada Osijeka. Predsjednik je Humanitarne neprofitne udruge „Auxilium“.
Zbog višegodišnjeg javnog djelovanja i zalaganja za razvoj kulture mira, humanitarni rad, borbu protiv nasilja i ovisnosti, promicanja kulture života i filantropije općenito, Marijan Gubina dobitnik je ovogodišnje nagrade „Svjedok godine“ koja će mu i osobno biti uručena.
Tom će prigodom održat će i svoj prigodni govor. Ne propustite!